Proizvođač pletenih tkanina od 2009. · Kina
Proizvođač pletenih tkanina od 2009. · Kina
Pletiva imaju dugu povijest koja počinje ručnim radom drevnih naroda i razvija se tijekom vremena. Istražit ćemo kako su umjetna pletiva postala ključni elementi suvremene mode i kako su nova otkrića znatno integrirala ta pletiva u naš život.
Priča o pletivima započela je davno na Bliskom istoku. Ljudi starih civilizacija teško su radili izrađujući svoju odjeću ručno. Tijekom 14. stoljeća pletenje je postalo istaknutije u Europi. U razdoblju renesanse tehnike pletenja postale su naprednije.
Richard Arkwright, britanski izumitelj, napravio je velik iskorak u 18. stoljeću. Predstavio je okvir za predenje na vodu, koji je revolucionirao predenje. To je znatno poboljšalo kvalitetu pređe i istaknulo utjecaj industrijske revolucije na pleteni tekstiil.
Do 19. stoljeća pletenje je postajalo sve lakše. Marc Brunel osmislio je prvi kružni pletači stroj (1816.).
"Stroj za osnovno pletenje" predstavio je 1856. Matthew Townsend, što je znatno povećalo proizvodnju pletiva.
U 20. stoljeću pletenje je napravilo još jedan velik korak: stvorena su sintetička vlakna. To razdoblje, osobito nakon 1950-ih, označilo je prelazak s prirodnih na umjetna vlakna. U 1980-ima predstavljena je Jacquard tehnologija koja je omogućila izradu višebojnih dizajna pomoću računalnih sustava.

Sada, u 21. stoljeću, svjedočimo brojnim promjenama s digitalnim i 3D tehnologijama pletenja. Te inovacije pomažu u većoj učinkovitosti, ali i u smanjenju otpada u proizvodnji.
Rayon, prvo umjetno vlakno, proizveden je i označio je novo doba u proizvodnji tekstila. Najlon je stvoren 1935., a poliester 1941., potpuno mijenjajući industriju. Ti sintetički materijali znatno su proširili tekstilnu industriju.
| Vrsta vlakna | Godina prve proizvodnje | Napomene |
| Rayon | 1891 | Smatra se prvim umjetnim vlaknom, izvorno nazvanim umjetnom svilom. |
| Najlon | 1935 | Prvo pravo sintetičko vlakno, proizvedeno od petrokemikalija. |
| Poliester | 1941 | Predstavljeno kao tekstilno vlakno, ali komercijalna proizvodnja započela je 1950. |
| Akril | 1941 | Zamjena za vunu sličnih svojstava topline. |
| Modakril | 1949 | Varijanta akrila koja je otpornija na plamen. |
| Poleolefin | 1950 | Obuhvaća polipropilenska i polietilenska vlakna. |
| Spandex (Lycra) | 1958 | Poznat po iznimnoj elastičnosti. |
| Aramid (Kevlar) | 1965 | Poznat po upotrebi u balističkim i nožu otpornim zaštitnim oklopima. |
| Poliimid | 1950 - 1960 | Poznat po toplinskoj i kemijskoj stabilnosti. |
| Liocel (Tencel) | 1990 | Ekološki prihvatljiva alternativa viskozi. |
Prvo imamo poliester. Izvrstan je za izradu sportske odjeće jer se ne skuplja niti rasteže. Vrlo brzo se suši, a pritom vas grije.
Zatim tu je najlon, čvrst i rastezljiv. Meka je na dodir i savršen za sportsku odjeću. Otporan je na vodu.
Sljedeći je akril. Djeluje jednako kao vuna – grije vas. Lagane je težine i često se koristi za izradu džempera, čarapa i sportske odjeće. Otporan je na moljce, sunčevu svjetlost kao i na kemikalije.
Tu je i spandex ili Lycra, poznat po svojoj izrazitoj rastezljivosti. Savršen za pripijenu odjeću poput tajica.
Viskoza daje dojam visoke mode. Dobro pada tkanine i omiljen je izbor za finu odjeću.
Zatim imamo viskozu. Najbolja je za ljetnu odjeću jer je prozračna i upija znoj. Ova je tkanina lagana i udobna.
Acetat je sličan svili. Poznat je po svom sjaju i padu tkanine. Najčešće se viđa u donjem rublju i svečanoj odjeći.
Naposljetku, tu je polipropilen ili olefin. Lagane je težine, brzo se suši i pruža dobru izolaciju. Često se koristi za sportsku odjeću.

Izradu sintetičkih pletiva započinjemo pretvaranjem sirove nafte u sintetička vlakna.
Dobivanje tih vlakana uključuje poseban postupak koji naftu pretvara u sintetičke niti.
Možda se pitate kako se sirova nafta pretvara u sintetička vlakna. To se događa kroz složenu kemijsku igru zvanu polimerizacija. Tijekom tog postupka male čestice zvane monomeri međusobno se povezuju i tvore polimere. Ti su polimeri glavni sastojci sintetičkih vlakana. Način na koji se povezuju utječe na konačan izgled i kvalitetu vlakna.
Korištenje sirove nafte kao osnove i kemijske reakcije u proizvodnji vlakana mogu naškoditi okolišu. To pokazuje zašto industrija sintetičkih tkanina mora stalno osmisliti nova, zelena rješenja.
Zatim ta vlakna prolaze kroz fazu hlađenja i stvrdnjavanja, važan korak prije predenja. Vlakna se precizno režu i međusobno isprepliću. Tako nastaje elastična pređa.
Ta je pređa glavni materijal pletiva.
Sljedeće je pletenje. Koristimo napredne strojeve koji pređu pretvaraju u očice. Ti strojevi rade na različite načine, ovisno o tome treba li tkanina biti ravna ili cjevasta.

Nakon pletenja tkanina se boji i doraduje. Bojenje uključuje čišćenje, bijeljenje i nanošenje boje. Nakon bojenja primjenjuju se završne obrade kako bi tkanina bila mekana. Te završne obrade osiguravaju da tkanina zadovoljava visoke standarde kvalitete.
Tijekom cijelog postupka testiramo tkaninu. Provjeravamo njezinu čvrstoću, boju i svojstva. Koristimo reciklirane materijale kako bismo smanjili utjecaj na okoliš.
Sintetičke su tkanine poznate po svojoj trajnosti. Ujedno su iznimno svestrane – te materijale možete pretvoriti u mnoge različite stilove, od sportske opreme do elegantne odjeće.
Ključno svojstvo tih tkanina je njihova rastezljivost, zahvaljujući kojoj odjeća savršeno pristaje. Također se lako vraćaju u prvobitni oblik. Možda ne upijaju toliko vode kao prirodna vlakna, ali mnoge sintetičke tkanine izvrsno odvode znoj, što je idealno za sportsku odjeću.
Također vas griju, a pritom su lagane. Savršene za toplu zimsku odjeću.
Sa sintetičkim pletivima lako se radi i zadržavaju jarke boje, čak i nakon mnogih pranja.
Lako se peru i brzo se suše.
Međutim, važno je spomenuti njihov utjecaj na okoliš. Proizvodnja sintetičkog pletiva može trošiti mnogo resursa koji su štetni za naš planet.
No dobra je vijest da napreduju u tome da postanu ekološki prihvatljiviji.
Još jedna prednost je da su te tkanine hipoalergene, što znači da su idealne za osobe osjetljive kože.

Priča o umjetnim pletivima govori o inovaciji i kreativnosti. Prešli smo s ručnog pletenja na upotrebu računala i visokotehnoloških strojeva. Danas imamo čvrste i fleksibilne materijale poput najlona i poliestera. Te su promjene na mnoge načine poboljšale našu odjeću. Istodobno pronalazimo načine kako tkaninu učiniti održivijom.