Proizvođač pletenih tkanina od 2009. · Kina
Proizvođač pletenih tkanina od 2009. · Kina
Pletiva imaju dugu historiju, počinju s ručnim radom drevnih naroda i vremenom se razvijaju. Istražit ćemo kako su umjetne tkanine postale ključni elementi u današnjoj modi i kako su nove izume značajno integrirale te tkanine u naše živote.
Priča o pletivima počela je davno na Bliskom istoku. Ljudi starih civilizacija naporno su radili izrađujući svoju odjeću ručno. Tokom 14. stoljeća pletenje je postalo istaknutije u Evropi. Tokom renesanse tehnike pletenja postale su naprednije.
Richard Arkwright, britanski izumitelj, napravio je veliki iskorak u 18. stoljeću. Predstavio je vodeni okvir, koji je revolucionirao predenje. To je uvelike poboljšalo kvalitet pređe i istaknulo utjecaj industrijske revolucije na pleteni tekstil.
Do 19. stoljeća pletenje je počelo postajati lakše. Marc Brunel osmislio je prvi kružni stroj za pletenje (1816).
"Stroj za osnovno pletenje" predstavio je Matthew Townsend 1856. godine, što je uvelike povećalo proizvodnju tkanine.
U 20. stoljeću pletenje je napravilo još jedan veliki korak: stvorena su sintetička vlakna. To razdoblje, posebno nakon 1950-ih, označilo je prelazak s prirodnih na umjetna vlakna. U 1980-ima predstavljena je Jacquard tehnologija, koja je omogućila izradu višebojnih dizajna putem računalnih sistema.

Sada u 21. stoljeću vidimo mnoge promjene s digitalnim i 3D tehnologijama pletenja. Ove inovacije pomažu da se bude efikasniji, ali i pomažu smanjiti otpad u proizvodnji.
Rajon, prvo umjetno vlakno, proizveden je i označio je novu eru u proizvodnji tekstila. Najlon je stvoren 1935., a poliester 1941., potpuno mijenjajući industriju. Ovi sintetički materijali uvelike su proširili tekstilnu industriju.
| Vrsta vlakna | Godina prve proizvodnje | Napomene |
| Rajon | 1891 | Smatra se prvim umjetnim vlaknom, izvorno nazvanim umjetna svila. |
| Najlon | 1935 | Prvo pravo sintetičko vlakno, napravljeno od petrokemikalija. |
| Poliester | 1941 | Predstavljen kao tekstilno vlakno, ali komercijalna proizvodnja počela je 1950. |
| Akril | 1941 | Zamjena za vunu sa sličnim svojstvima topline. |
| Modakril | 1949 | Varijanta akrila koja je otpornija na plamen. |
| Poli olefin | 1950 | Obuhvata polipropilenska i polietilenska vlakna. |
| Spandex (Lycra) | 1958 | Poznat po svojoj iznimnoj elastičnosti. |
| Aramid (Kevlar) | 1965 | Poznat po upotrebi u balističkim i nožu otpornim tjelesnim oklopima. |
| Poliimid | 1950 - 1960 | Poznat po svojoj termičkoj i hemijskoj stabilnosti. |
| Lyocell (Tencel) | 1990 | Ekološki prihvatljiva alternativa viskozi. |
Prvo imamo poliester. Odličan je za izradu sportske odjeće jer se ne skuplja niti rasteže. Vrlo brzo se suši, a istovremeno vas grije.
Zatim tu je najlon, čvrst i rastegljiv. Mekan je na dodir i savršen za sportsku odjeću. Otporan je na vodu.
Slijedi akril. Djeluje isto kao vuna – grije vas. Lagane je težine i često se koristi za izradu džempera, čarapa i sportske odjeće. Otporan je na moljce, sunčevu svjetlost kao i na hemikalije.
Tu je i spandex ili Lycra, poznat po izuzetnoj rastegljivosti. Savršen za tijesnu odjeću poput helanki.
Viskoza daje osjećaj visoke mode. Dobro pada i omiljen je izbor za finu odjeću.
Zatim imamo viskozu. Najbolja je za ljetnu odjeću jer je prozračna i upija znoj. Ova tkanina je lagana i udobna.
Acetat je sličan svili. Poznat je po svom sjaju i padu. Uglavnom se koristi za donji veš i svečanu odjeću.
Na kraju, tu je polipropilen ili olefin. Lagana je, brzo se suši i pruža dobru izolaciju. Često se koristi za sportsku odjeću.

Izradu sintetičkih pletiva počinjemo pretvaranjem sirove nafte u sintetička vlakna.
Za dobijanje ovih vlakana potreban je poseban proces koji naftu pretvara u sintetičke niti.
Možda se pitate kako se sirova nafta pretvara u sintetička vlakna. To se događa kroz složen hemijski proces zvan polimerizacija. Tokom tog procesa, male čestice zvane monomeri vežu se jedna za drugu i formiraju polimere. Ti polimeri su glavni sastojci sintetičkih vlakana. Način na koji se vežu utječe na konačan izgled i kvalitet vlakna.
Korištenje sirove nafte kao osnove i hemijske reakcije u proizvodnji vlakana mogu naškoditi okolišu. To pokazuje zašto industrija sintetičkih tkanina mora stalno smišljati nova, zelena rješenja.
Zatim ta vlakna prolaze kroz fazu hlađenja i očvršćavanja, što je važan korak prije predenja. Vlakna se precizno režu i isprepliću. Tako nastaje elastična pređa.
Ova pređa glavni je materijal pletiva.
Slijedi pletenje. Koristimo napredne mašine koje pređu pretvaraju u petlje. Te mašine rade na različite načine ovisno o tome treba li tkanina biti ravna ili cjevaste forme.

Nakon pletenja, tkanina se boji i doradi. Bojenje uključuje čišćenje, bijeljenje i nanošenje boje. Nakon bojenja primjenjuju se završne obrade kako bi tkanina bila meka. Te obrade osiguravaju da tkanina zadovoljava visoke standarde kvalitete.
Tokom cijelog procesa testiramo tkaninu. Provjeravamo njenu čvrstoću, boju i performanse. Koristimo reciklirane materijale kako bismo smanjili utjecaj na okoliš.
Sintetičke tkanine poznate su po svojoj izdržljivosti. Također su izuzetno svestrane – od ovih materijala možete izraditi mnogo različitih stilova, od sportske opreme do elegantne odjeće.
Ključna karakteristika ovih tkanina je njihova rastegljivost, zbog koje odjeća savršeno pristaje. Također se lako vraćaju u prvobitni oblik. Možda ne upijaju toliko vode kao prirodna vlakna, ali mnoge sintetičke tkanine odlično odvode znoj, što je idealno za sportsku odjeću.
Također vas griju, a istovremeno su lagane. Savršene za toplu zimsku odjeću.
Sintetička pletiva se lako obrađuju i zadržavaju jarke boje, čak i nakon mnogih pranja.
Lako se peru i brzo se suše.
Međutim, važno je spomenuti njihov utjecaj na okoliš. Proizvodnja sintetičkog pletiva može trošiti mnogo resursa koji su štetni za našu planetu.
Ali dobra vijest je da napreduju u smjeru ekološke prihvatljivosti.
Još jedna prednost je da su ove tkanine hipoalergene, što znači da su idealne za osobe sa osjetljivom kožom.

Priča o umjetnim pletivima govori o inovaciji i kreativnosti. Prešli smo od ručnog pletenja do upotrebe računara i visokotehnoloških mašina. Danas imamo jake i fleksibilne materijale poput najlona i poliestera. Te promjene učinile su našu odjeću boljom na mnoge načine. Istovremeno pronalazimo načine da tkanina bude održivija.